Prije svega, osobe koje završe studij nekog jezika – prevoditeljski smjer, u startu su u lošijem položaju od onih koji završe isti studij profesorskog/nastavničkog smjera. Naime, pri zapošljavanju u školama osobe koje su završile studij stranog jezika nastavničkog smjera automatski imaju prednost pred osobama koje su završile prevoditeljski smjer. Što to u praksi znači? Za primjer, ako se na natječaj za profesora engleskoga jezika u nekoj školi jave dvije osobe sa završenim studijem engleskoga, od kojih prva ima završeni nastavnički smjer, a druga prevoditeljski smjer, prva osoba zakonski ima prednost pred drugom s obzirom na to da ima pedagošku struku.

Ako znamo da u Hrvatskoj ima 865 osnovnih i 440 srednjih škola koje su izvor velikog broja radnih mjesta za profesore jezika, pogotovo engleskoga, osobe koje su završile prevoditeljski smjer tu imaju poprilično slabe izglede pri zapošljavanju. Tako su prevoditelji u startu zapravo ograničeni što se tiče predavanja u školama. Ipak, velika većina prevoditelja vjerojatno je toga bila svjesna pri upisivanju prevoditeljskog studija, stoga je i za pretpostaviti da nisu ni planirali nakon završenog studija raditi u školi, već se profesionalno baviti prevođenjem.

Google Translate učinio prevoditelje suvišnim… Ili ipak ne?
Za mnoge, a pogotovo za one mlađe koji možda tek planiraju upisati studij prevođenja, prisutan je bauk automatskog online prevođenja. Zapravo, dobar dio ljudi danas je u uvjerenju da prevoditelji više nemaju što raditi jer sve ionako “brzo i besplatno” prevodi Google Translate. Ili eto, samo što automatsko prevođenje nije toliko napredovalo da će biti savršeno kroz umjetnu inteligenciju. Možda još godinu-dvije i to je to…

Takva se (lažna) uvjerenja i površne novinarske priče već godinama provlače kroz razne news portale, najčešće kao osrednji click-bait u nedostatku kakvih senzacionalnijih tema. O temi Google Translatea pisali smo već dosta, stoga se ovdje ne bismo ponavljali po tko zna koji put. Samo ćemo reći da Google Translate ne prevodi kvalitetno, barem ne s i na hrvatski jezik. A osim toga nije ni besplatan, kao što se pogrešno misli. Ljudski prevoditelji vjerojatno će još dugo vremena imati priliku kvalitetno i stručno prevoditi tekstove s i na strane jezike.

Onog dana kad Google Translate, ili neki drugi, sličan prevoditeljski servis, budu u potpunosti sposoban zamijeniti prevoditelje, tada će vjerojatno i mnoge druge profesije i zanimanja zamijeniti roboti i umjetna inteligencija: liječnike, učitelje, odvjetnike, bankare, državne službenike itd.

Dvije vrste prevoditelja: freelance i oni s trajnim zaposlenjem
Vratimo se temi prevoditeljskog posla: koliko dakle zarađuju prevoditelji? Prije svega, da bi prevoditelj zaradio plaću, treba naravno naći posao. Tu postoji jedna velika distinkcija između samostalnih freelance prevoditelja i onih prevoditelja koji su na određeno ili neodređeno zaposleni u nekoj prevoditeljskoj firmi.

Kad je riječ o freelance prevoditeljima, to su dakle prevoditelji koji do prevoditeljskog angažmana dolaze uglavnom samostalno. Pritom se najčešće koriste nekim online servisima kao što su ProZ, Freelance.hr i sličnima.

Njihove usluge obično naručuju prevoditeljske agencije ili pak pojedinci i firme koji povremeno trebaju prevoditeljske usluge. Takvi su prevoditelji plaćeni po vrijednosti pojedinačnog projekta odnosno odrađenog posla. Njihovi honorari plaćaju se u bruto iznosu: npr. ako je vrijednost prevoditeljskog angažmana 1000 kn bruto, prevoditelj će dobiti oko 700 kn neto iznos, a ostalo odlazi na različite troškove kao što su doprinosi, porezi, prirezi itd. Davanja i porezna opterećenja na neto iznose prevoditeljskih honorara iz godine u godinu sve su veća, a trenutno se kreću čak oko 40% na neto iznos. Tako da su gotovo izjednačena s davanjima koja bi imali kad bi bili stalno zaposleni u nekoj firmi, što je pomalo i apsurdno.

Prevoditelji zapravo najbolje mogu zaraditi kod usmenog, konsekutivnog prevođenja; često se takvi angažmani plaćaju i više od 1000 kn neto / dnevno. Usmeno prevođenje uglavnom potrebuju razne tvrtke i institucije prilikom dolaska stranih delegacija, poslovnih partnera iz drugih zemalja i sl. Ipak, ovakvi poslovi mnogo su rjeđi u odnosu na pismeno prevođenje dokumenata i tekstova.

Neki freelance prevoditelji imaju pak svoje firme ili obrte te samostalno ispostavljaju račune za svoje usluge. To ih čini konkurentnima na tržištu, no pritom treba uzeti u obzir i razne troškove poslovanja kroz obrt ili d.o.o. kao što su knjigovodstvene usluge, najam ureda (ako prevoditelj ne radi u svom prostoru), režije, porezi, doprinosi, razni nameti i sl.

Koliko onda može zaraditi freelance prevoditelj? Prije svega, to ponajprije ovisi ima li takav prevoditelj prevoditeljskih angažmana ili ne. Nekad se može dogoditi da freelance prevoditelj kroz jedan mjesec dobije toliko upita i ponuda da ih ne može sve odraditi pa neke poslove čak mora i odbijati. Potom nekad znaju nastupiti “sušna razdoblja” kad tjednima ili čak mjesecima nema gotovo nikakvih upita. To dakle sve ovisi o sposobnostima svakog pojedinog prevoditelja da privuče klijente. U najboljem su položaju oni prevoditelji koji stalno rade za neke agencije; ako surađuju s dvije ili tri veće agencije, uglavnom ne moraju tražiti dodatne klijente jer uvijek imaju posla.

Još jedna prednost freelance prevoditelja je u tome što rade od kuće, a to im pruža veliku fleksibilnost u organizaciji rada. U tom smislu ne moraju svaki dan gubiti vrijeme na putovanje do ureda, dodatno uštede na prijevozu, kupovini i/ili održavanju automobila, imaju značajno manje stresa u odnosu na zaposlenike u uredu, nemaju šefa koji im “visi” nad glavom, ne ovise o kvaliteti odnosa s kolegama itd. Nerijetki su oni zaposlenici koji samo na putovanje do posla i natrag svaki dan potroše i po dva sata u gradskim gužvama i vrevama.

Velika raznolikost u primanjima
Ako pretpostavimo da freelance prevoditelj uvijek ima narudžbi za prijevode, onda može zaraditi onoliko koliku dogovori tarifu s klijentom za kojeg radi te koliko je u mogućnosti prevesti na dnevnoj ili mjesečnoj bazi. Prosječna cijena po kartici teksta koju mogu dobiti freelance prevoditelji kreće se obično negdje 40 – 70 kn, ovisno o jeziku kao i o veličini i zahtjevnosti projekta. Ako prevoditelj može kvalitetno prevesti otprilike 8 kartica teksta dnevno, onda mjesečno može zaraditi oko 10.000 kn. Sve zapravo ovisi o tome je li prevoditelj samostalno izdaje račune ili je pak riječ o bruto iznosu kojeg plaća klijent odnosno naručitelj. Prevoditelji kojima se obračunavaju bruto iznosi nakon završetka godine imaju pravo tražiti i značajan povrat uplaćenog poreza, što ih ogromna većina i radi.

Također, prevoditelji za neke manje tražene jezike na tržištu kao što su francuski, portugalski, nizozemski i sl. obično su više plaćeni, nekad i višestruko više, od prevoditelja koji prevode engleski, njemački ili talijanski. No zato takvi prevoditelji uglavnom imaju i manje angažmana zbog manjeg opsega tržišta.

U svakom slučaju, freelance prevoditelji nerijetko imaju mogućnost više zaraditi od onih prevoditelja koji su za fiksnu plaću stalno zaposleni u prevoditeljskim firmama, pod uvjetom da stalno imaju narudžbi i prevoditeljskih angažmana. Ipak, s obzirom na velik broj slobodnih prevoditelja na tržištu i u tom smislu veliku konkurenciju, postoji i nemali broj onih koji zarađuju malo ili gotovo ništa.

A kolika je prosječna plaća stalno zaposlenih prevoditelja? Prema servisu servisu Mojaplaca.hr, ona u prosjeku iznosi 5841 kn neto. No i to, naravno, ovisi o poziciji koju prevoditelj ima u nekoj prevoditeljskog agenciji ili firmi: tako postoje prevoditelji početnici, senior prevoditelji, sudski tumači, voditelji projekata i sl.